U župi Dol na otoku Hvaru Majka Božja štuje se i časti od 1478. godine kao Gospa od Sela. Predaja i kronika govore kako je te godine u blizini crkvice sv. Petra i Pavla iz 1430. godine jedna pastirica u nekom grmu našla Gospinu sliku. Dolski župnik postavio ju je u spomenutu crkvicu, koja je potom proširena i dobila ime Crkva Gospe od Sela.
Župljani susjedne župe Stari Grad svojatali su sliku sebi. Tri puta pokušali su je odnijeti u Stari Grad, ali svaki put je pri izlasku iz Dola iznenada nastalo nevrijeme, pa su sliku vraćali u Dol. Nevrijeme su konačno shvatili kao opomenu i znak da je slika ipak dolska, pa je tako ostala u Dolu sve do danas.
Bila su to preteška vremena gusarskih i turskih napada na otok Hvar na kojemu je harala i kuga. Stoga su to bila i vremena dramatičnoga traženja majčinske Gospine obrane i zaštite. U Starom Gradu od kuge je umrlo više osoba, a u Dolu nitko. Župljani Dola prepoznali su u tome Gospinu zaštitu i to ih je potaknulo da je neprestano časte i štuju.
Svake godine 2. srpnja, na blagdan Gospe od Sela, Gospa se svečano štuje i časti u crkvici i kraj nje. Svečanost se „otvara“ navečer, uoči blagdana. Gospina slika se za vjerničko štovanje prenosi s oltara na sredinu Crkve. Nekada su u noći prije blagdana mladići išli do kuća i vrtova djevojaka i “krali” im najljepše cvijeće kojim bi se potom kitila Gospina slika, crkva i crkveno dvorište.
Ovogodišnju misu uočnicu predvodio je biskupijski kancelar i župnik Veloga Grablja i Brusja te župni vikar u Hvaru don Ivan Jurin, a na sam blagdan jutarnje misno slavlje predvodio je župnik Staroga Grada i Vrisnika don Marko Plančić. Svečano blagdansko koncelebrirano euharistijsko slavlje, u nazočnosti velikog mnoštva Gospinih štovatelja, u večernjim satima predvodio je ovogodišnji mladomisnik Hvarske biskupije don Toni Aviani. Koncelebriralo je šest svećenika, među kojima su bili generalni vikar, župnik Jelse i Pitava te privremeni župnik Dola i Svirača don Stanko Jerčić i hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don Emil Pavišić. U slavlju je sudjelovao i gradonačelnik Staroga Grada Antonio Škarpa. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Svete Reparate iz Staroga Grada pod ravnanjem gospođe Meri Pavičić Donkić i uz harmonijsku pratnju Lukrecije Lučić Lavčević.
Don Stanko je pozdravio sve nazočne, poželivši „da ovaj blagdan Pohođenja Marijina bude poticaj i nadahnuće da jedni drugima nosimo radost i da jedni od drugih otiđemo veći, bogatiji i radosniji; da se trudimo jedni drugima biti dobra vijest u ovom vremenu kada svi pomalo nasjedamo na novinarsku floskulu kako je samo loša vijest dobra vijest. Pa i mi prečesto trčimo noseći loše vijesti, umjesto da se trudimo biti doista dobra vijest“.
Mladomisnik Aviani u propovjedi je govorio o Marijinu pohodu rođakinji Elizabeti kojim je htjela obradovati Elizabetu, pomoći joj u njezinim potrebama i podijeliti s njom radost zbog skoroga materinstva. Mariju na putovanje vodi ljubav prema bližnjemu, želja da pomogne majci u već poodmakloj dobi i u posljednjim mjesecima trudnoće, premda ni njoj samoj nije lako, jer je i ona trudna, a pred njom je bio naporan put pješaćenja od više dana, kroz surove i opasne predjele Palestine.
Mladomisnik Aviani istaknuo je i Marijinu žurbu te nezaustavljivost u odlasku Elizabeti i spomenuo kako su stari kršćanski pisci opisivali tu žurbu kao nadahnuće Duha Svetoga koje ne trpi kašnjenje. Nažalost, Duh Sveti često i nas nadahne na nešto, ali mi kasnimo. Puno je stvari u našemu životu o kojima smo razmišljali i koje smo trebali učiniti, ali ih nikada nismo učinili. Odgađanja i kašnjenja negativno utječu na nas, troše nas i obeshrabruju, rekao je Aviani. „Marijina žurba nastala je iz Duha Božjega koji je u njoj. Duh Božji u nama traži od nas dopuštenje da nas vodi. Evanđeoski odlomak o Marijinu Pohođenju važna je lekcija za nas: kada Krist raste u nama, vodit će nas k ljudima, mjestima i situacijama o kojima nismo ni sanjali. Nosit ćemo riječi utjehe i nade koje nisu naše. U samom činu tješenja drugih bit ćemo i sami utješeni. Boravit ćemo u miru i sabranosti, jer znamo da, koliko god nam se naš život činio beznačajnim, a problemi nepremoostivi, da se u nama oblikuje nešto neizmjerno veće – Bog“, istaknuo je Aviani.
Nakon euharistijskoga slavlja kroz dolsko polje krenula je tradicionalna procesija koja se svake godine održavala, unatoč komunističkim zabranama. U procesiji Gospinu sliku s posebnim osobnim zavjetima nosili su Tomi Moškatelo pok Jurja, Toni Roić, Ivan Moscatello i Damir Šurjak. Ispred njih išle su djevojčice koje su po putu bacale latice cvijeća. Liturgijske pjesme svirala je Hrvatska gradska glazba Stari Grad, predvođena kapelnikom Lukijem Gamulinom, a pjevali su Dolski kantaduri. Djevojke Djevojačkoga društva Presvetog Srca Isusova Antonija Šurjak, Lena Stančić i Mia Ćuretić nosile su zastavu Presvetoga Srca Isusova. U to društvo svake godine primaju se djevojke sedmog razreda osnovne škole. One su u procesiji bile obučene u bijele haljine, oko vrata su imale medaljicu Srca Isusova, na rukama bijele rukavice, a preko glave bijeli veo. Procesija se zaustavila na dva mjesta gdje se s Gospiniom slikom i posebnim relikvijarom obavio blagoslov sudionika i župe Dol. Svečanost je završena pjevanjem hrvatske himne „Lijepa naša Domovino!“
Napomena: U riječima Gospa od Sela ispravno je riječ Selo pisati velikim slovom jer pod tim se misli na mjesto Dol koje su župljani Starog Grada, a i župljani Dola, zvali i još uvijek zovu Selo.
Dol, 2. srpnja 2018.
Tekst i fotografije: Stipo Marčinković