AUTOR:
Ivica Moškatelo, prof.

Opće prihvaćeni pogrdni naziv za Doljane danas je Marokanci. Zašto i odakle potječe taj naziv malo tko će dati pa i približno točan odgovor. Mnogi su mi prigovarali zašto do sad u Tartajunima nismo objasnili taj naziv. Poneki Doljani su bili čak i uvrijeđeni zašto mi sami za sebe koristimo taj naziv. Iako sam dobro poznavao priču odakle potječe taj naziv, zahvaljujući kazivanju barba Šime Šurjaka, čiji je otac bio sudionik te priče, a sam Šime tada već razuman mladić, nisam imao hrabrosti pisati o nekom događaju iz povijesti oslanjajući se samo na jedan izvor usmene predaje. Tek nakon što sam sasvim slučajno pročitao kratku autobigrafiju našeg Starograđanina Antuna Maroevića, suvremenika i sudionika toga događaja, odlučio sam tu već zaboravljenu priču staviti na papir. A priča ide otprilike ovako…

Hrvatska seljačka zaštita – Dol, 1937. godine

 

Sredinom 1930-ih godina u Kraljevini Jugoslaviji ponovo je dozvoljeno javno djelovanje političkih stranaka, nakon 6 godina kraljeve diktature. To je bio znak za ponovnu otvorenu političku borbu između HSS-a i provladinih stranaka. Na prvim izborima 5. svibnja 1935. vladina lista odnijela je pobjedu nad udruženom opozicijom predvođenu HSS-om, zbog lažiranja. Iste godine, 25. kolovoza na izvanrednim općinskim izborima HSS na svoju listu uključuje i članove tada zabranjene komunističke partije. Zajedno su imali isti cilj – pobjeda nad jugonacionalističkom listom. Taj cilj su i ostvarili prvenstveno zbog toga što se vladina lista nije ni prijavila za izbore. Tada je za gradonačelnika izabran dvadesetdevetogodišnji Antun Maroević. Godinu kasnije na redovnim općinskim izborima Maroević je inzistirao da lista HSS-a izađe na izbore bez komunističkih kandidata na listi. Iako su iz Zagreba željeli da HSS i komunisti budu skupa na listi, čime bi i pobjeda bila sigurnija, nakon što je Maroević obrazložio svoje razloge, lista je na izborima nastupila samostalno. Tada dotadašnji saveznici postaju ljuti protivnici. Komunisti se na izborima udružuju s jugosokolašima, svojim dojučerašnjim smrtnim neprijateljima. Iz tog vremena ostala je u narodu pjesmica:

Sramota se začula i preko Jadrana,
komunisti i Jeftići skupa proti nama.

Kapa Hrvatske seljačke zaštite

 

I na tim izborima je pobijedila lista HSS-a. Kako navodi Maroević, već od 1935. HSS ilegalno, a kasnije i legalno, u Starom Gradu obnavlja stranačke strukture kao npr: Seljačku slogu, Seljačku zaštitu te novu žensku organizaciju Hrvatsko srce. Vlast u gradu potpuno je bila u vlasti HSS-a, a Antun Maroević bio je gradonačelnik te se je okružio odanim i sposobnim ljudima. U takvim društveno-političkim okolnostima Stari Grad dočekuje osnivanje Banovine Hrvatske te općinske izbore 1940. god.  Upravo na tim izborima dogodio se incident zbog kojeg danas Doljane zovu Marokanci. Toga jutra,  18. svibnja, na biralištu u Malom selu komunisti nisu dozvolili narodu da glasa radeći nemire. Po kazivanju barba Šimeta Šurjaka, sam gradonačelnik Antun Maroević telefonom je nazvao člana gradske uprave Luku Radonića, koji je bio dežuran u zgradi Blagajne u Dolu jer je tu bilo glasačko mjesto za Dol, te tražio da se iz Dola pošalje Seljačka zaštita u Stari Grad da se osiguraju birališta. Kako je već napisano, i u Starom Gradu je postojala Seljačka zaštita, međutim Maroević je tražio da dođe zaštita iz Dola da ne bi došlo do tuče između Starograđana. Na brzinu je tadašnji glavar Dola Roko Pavičić okupio jedan vod zaštite koji je otišao u Stari Grad  te osigurao birališta da ljudi mogu mirno glasati. Zbog takvog načina na koji je HSS uspio spriječiti komuniste da naprave nerede te ponište izbore, Doljani su od komunista dobili naziv Marokanci. Naime, iako nigdje nije zapisano ništa o tom događaju, u usmenoj predaji ostao je sve do danas.

Jedini koji spominje naziv Marokanci u sličnom kontekstu je Sibe Kvesić u svom djelu „Hvar između dva rata“. On tu opisuje događaje iz Vrboske u kojima su se 28. srpnja 1940. održali ponovljeni izbori za Općinsko vijeće. Poslije podne u Vrbosku stigli su glasači u kamionu iz Svete Nedjelje i Svirača, uglavnom pristaše HSS-a. U trenutku kada su stigli na glasačko mjesto jedan iz mase prisutnih, komunistički orijentiran, uzviknuo je: „Drugovi, evo Marokanci!“, aludirajući na događaj koji se zbio koju godinu prije u Španjolskoj.

Naime, za vrijeme Španjolskog građanskog  rata koji se od 1936. do 1939. godine vodio u Španjolskoj između legalne vlade i različitih lijevih skupina na jednoj, te desničarskih nacionalističkih pobunjenika na čelu s generalom Sanjurjom na drugoj strani, dogodila se priča s Marokancima. Vođa pobunjenika general Sanjurjo iznenada je 20. srpnja  1936. poginuo u avionskoj nesreći. Njega je na mjesto vođe pobune zamijenio general Francisco Franco koji je bio zapovjednik iskusnih kolonijalnih trupa španjolske vojske. Nasuprot njemu, republikancima su bile odane slabo organizirane i nekoordinirane milicije, kojima je veliki problem predstavljala nedisciplina. Dodatni problem bio je i veliki ideološki raskol na republikanskoj strani – dok je dio pristaša Republike isključivo htio obraniti demokratske institucije, anarhisti i trockisti su građanski rat shvatili kao priliku za izvođenje revolucije. Najveći problem Francu bilo je prebacivanje postrojba iz Maroka u Španjolsku jer su mornaricu i avijaciju kontrolirali republikanci. Potražio je Mussolinijevu pomoć, na što mu je ovaj odgovorio bezuvjetnom ponudom oružja i aviona. Admiral Canaris je uvjerio Hitlera da i on pošalje potporu nacionalistima. Od 20. srpnja pa na dalje, Franco je bio sposoban (uglavnom uz pomoć 22 njemačka Junkersa Ju 52) sastaviti zračni most od Maroka do Seville, gdje su njegove trupe iz Maroka  pomogle u osiguravanju kontrole nad gradom. Nakon iskrcavanja, Francisco Franco je do 1939. uspio poraziti komunistički orijentiranu vladu i sebe proglasiti za vođu Španjolske kojom je vladao sve do smrti 1975.

Tako su u pobjedi nad komunistima glavnu ulogu odigrale snage pristigle iz Maroka pa je sasvim razumljivo zbog čega se za Doljane uvriježio naziv Marokanci. Toga dana komunisti u Starom Gradu bili su poraženi od dolske Seoske zaštite. Istog trenutka se za Doljane među komunistima počelo koristiti naziv Marokanci. Nakon Drugog svjetskog rata taj naziv sve se manje upotrebljavao, ali zadnjih 20-ak godina ponovo je hvarski sinonim za Doljane.

(Objavljeno u četvrtom broju Tartajuna)