Za Križem – Dol

/Za Križem – Dol

Za Križem – Dol

AUTORI:
Vilma Stojković, dipl. reastaurator-konzervator
Ivica Moškatelo, prof.

 

Osim one svima dobro poznate procesije „Za križem“ koja povezuje središnji dio otoka, u isto doba, u 15 st. i na ostalim dijelovima otoka razvijaju se slični tipovi procesija. Procesija koja će ovdje biti obrađena je ona koja povezuje Dol i Stari Grad i zasigurno možemo reći da svoj začetak ima u 15. / 16. st.  Ovaj zaključak nameće nam se kada pogledamo staru oltarnu palu iz 16. st. koja se nalazi u župnoj crkvi. Donji dio pale prikazuje bratime u tunikama za vrijeme procesije.

 

 

Ova pučka procesija dugi se niz stoljeća održavala između Staroga  Grada i Dola. Iz svake župe krenula bi svoja procesija i po putu se nisu susretali. Procesija iz Starog Grada ukinuta je neposredno pred II. svjetski rat uz obrazloženje da je bio slabi interes.  Da je interes bio slab i zbog zastrašivanja naroda svjedoči i događaj kada je preko puta kojim je prolazila procesija iz Dola bio, preko noći, napravljen zid da se ne može proći. Taj zid sami su sudionici procesije uklonili i nastavili procesiju. To se zbilo na dijelu puta kroz Strone gdje je put najuži.  Doljani i danas na svaki Veliki petak rano ujutro kreću za Stari Grad. Specifičnost ove procesije je što se u procesiji ne nosi samo jedan, već 5 križeva i to po točno određenom redoslijedu. Do početka 20.st., kada su dva križa kupljena i poklonjena crkvi, najvjerojatnije su u procesiji bila samo tri križa, i svaki je predstavljao svoju crkvu! Križ od Muke koji potječe iz stare Crkve sv. Mihovila vjerojatno je bio glavni  u procesiji, a  nositi taj križ uvijek je bila iznimna čast. Još jedna zanimljivost, križevi se za vrijeme procesije ne pokrivaju crnim velom (crux vellata) kao u drugim mjestima otoka. Naime taj je običaj ukinut nakon Drugog vatikanskog koncila, a do tada su križevi bili zamotani crnom tkaninom sve do Velike subote. Obred zamatanja križeva odvijao se na Gluhu nedjelju. U ostalim župama u središnjem dijelu otoka  Korpus se i dalje prekriva crnim velom.

 

 

Trasa puta

Križevi su oduvijek kretali prije zore u 3 sata, a kasnije u 4 sata na Veliki petak. Iz župne crkve Sv. Mihovila po putu kroz Stončića dvor te niz Stagnu do Križa, a od Križa do Crkve sv. Marije. Iz Sv. Marije put se nastavljao ispod Ploče, preko Lastovca i Gorice te se malo prije Crkve sv. Roka dizao na put kojim se išlo pored Petrole do Stron. Po putu od Stron se išlo sve do okomito na put od Križa od Starog Grada kojim se spuštalo sve dok se ne dođe do okomitog puta kojim se išlo sve do kuće Žižeta južnije od sv. Nikole. Od Sv. Nikole prema Sv. Petru pa Sv. Roku pa kroz Sridnju kolu do  Sv. Stjepana. Od Sv. Stjepana preko trga Ploča pa pored peškarije do Križa starogradskog pa prema Sv. Jeleni pa cestom sve do Rapišća, a od Rapišća po starom putu do Crkve sv. Ane. Zadnji dio puta išao je od Crkve sv. Ane putem Pod bardo do župne crkve Sv. Mihovila.

 

 

Na ovaj put od približno 10 kilometara, od kada seže sjećanje živih svjedoka i usmene predaje, išlo je uvijek 4 ili 5 križeva koji su Križonoše birale na javnoj dražbi koja se odvijala na šematoriju ispred crkve na Cvjetnu nedjelju. Početkom 1950- tih taj se običaj napustio i počelo se sa zapisivanjem za nošenje križeva.

 

(Objavljeno u četvrtom broju Tartajuna)

2019-10-08T05:13:26+01:00

Ostavite komentar