Hrvatski sabor proglasio je 2025. godinu „Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva“ kao podsjetnik na bitne trenutke u povijesti hrvatskog naroda – godinu krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava, kao i njegov spomen u pismu pape Ivana X., kojim je 925. godine sazvan Prvi splitski crkveni sabor. Time je Hrvatska postala samostalno i priznato kraljevstvo, što je imalo ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta i suverenosti.
Ova obljetnica podsjetila me na jedini (po mojim saznanjima) poznati spomenik obilježavanja „Tisućite obljetnice“ na otoku Hvaru, a koji se nalazi u Vrbanju. Na zapadnom dijelu „pjace“ u Vrbanju, ispred doma Matija Ivanića, nalazi se štandarac na kojem je upisano:
NEKA ZNADU POTOMCI
DA SMO NA 20/IX-1925
PODIGLI OVAJ BARJAK NA PROSLAVI
HILJADUGODIŠNJICE KRALJEVSTVA HRVATSKOG
Ovaj jedinstveni spomenik još stoji, istina, s otučenim slovima, ali se tekst i dalje može pročitati. Za ovu prigodu učenici 7. b razreda Osnovne škole Petra Hektorovića u Starom Gradu, koji žive u Vrbanju – Rita Čubre, Nikola Erceg, Ivano Fredotović, Josip Pavičić, Šime Turić, Daniel Vidošević – te učenica Srednje škole Hvar – podružnice Jelsa, Marita Čubre – anketirali su trideset stanovnika Vrbanja o poznavanju spomenika.
Od 30 stanovnika, u dobi od 36 do 84 godine, sedmero je točno znalo o čemu se radi, dok su ostali davali odgovore u rasponu od „ne znam“, „tu se pri stavijola bandira“, „niki spomenik“, „partizanski spomenik“ i tome slične. Anketa je provedena među odraslim žiteljima Vrbanja jer među djecom nitko nije ni približno znao o čemu se radi.
Da bismo doznali stvarne okolnosti nastanka spomenika, morali smo malo istraživati. (1) Prvo i najvažnije mjesto gdje bi se morali nalaziti dokumenti bio je Biskupski arhiv u Hvaru. Zahvaljujući susretljivosti biskupskog kancelara don Ivana Jurina i uz pomoć arhivara Joška Bracanovića, pronađena su dva dokumenta iz 1925. godine u korespondenciji župe sv. Duha u Vrbanju i Biskupske kancelarije, koja govore o ovom događaju.
U prvom dokumentu, datiranom 8. rujna 1925., Odbor za proslavu 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva u Vrbanju moli biskupa da se dozvoli glagoljašu, mnogopoštovanom ocu Anđelku Buratoviću, koji se nalazi u Vrbanju, glagoljati tihu ili pjevanu sv. misu na Vrbanjskoj pjaci, mjestu proslave. Poslije sv. mise obavio bi se svečani blagoslov barjaka koji će se vijati na dan proslave i na dan njegove obljetnice. (2)
U arhivu se nalazi i drugi dokument, datiran samo „septembra 1925.“, koji sadržava zahvalu biskupu za dozvolu da se može održati misa na staroslavenskom jeziku. Zahvala završava riječima:
„Ovaj važni događaj u analima našeg mjesta 20. IX. 1925. ostat će svijetla strana na koju će ponosno pokazivati naše živo pokoljenje i budući naraštaji.“ (3)
Ime koje posebno upada u oči iščitavajući ove dokumente je Ante Tresić Pavičić (1867.–1949.), književnik i političar. Te 1925. bio je na diplomatskoj službi kao predstavnik Kraljevstva SHS u Washingtonu. U oba dokumenta potpisan je kao blagajnik Odbora. Kao predsjednik se u oba dokumenta spominje Petar Pavičić, dok se kao tajnik u jednom navodi Pere Ljubić, a u drugom Marko Buratović. Značaj Ante Tresića Pavičića za ovaj događaj zasigurno je velik, iako to nismo posebno istraživali u ovom radu. Njegova politička karijera tada je bila na vrhuncu, što nije zanemarivo.
U organizacijskom odboru pojavljuje se i ime Pere Ljubića (1901.–1952.), budućeg uvaženog čakavskog pjesnika, koji je u to vrijeme upravo završio studij filozofije i slavistike na Sveučilištu u Zagrebu.
Još jedna osoba zaslužuje posebnu pažnju i dodatno istraživanje. U dokumentima se spominje otac Anđelko (Andrija) Buratović (1895.–1965.), također rođen u Vrbanju, franjevac trećoredac koji je na otvaranju štandarca slavio sv. misu na staroslavenskom jeziku. Bio je gvardijan samostana u Herceg Novom, ali je danas uglavnom nepoznat.
Marko Buratović (1900.–1952.), brat svećenika Anđelka, također nije živio na otoku. Prema svjedočanstvima njegova nećaka, upravo je on bio pokretač ideje o postavljanju štandarca.
Nakon svega, moramo zaključiti da je Vrbanj jedino mjesto na otoku Hvaru koje ima spomenik obilježavanju 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva. Taj događaj prvenstveno je zasluga „vrbanjske inteligencije“, rođene u Vrbanju, ali tada profesionalno djelatne daleko od rodnog mjesta. Njihovim zalaganjem, uz očitu podršku mještana, ostao je trajan spomen na tu jubilarnu godinu. Sada, nakon 100 godina, dužnost je našeg naraštaja da spomeniku vratimo stari sjaj, a zaslužnima izrazimo dostojnu zahvalnost.
___________
1 Ovo istraživanje odrađeno je za vrijeme Dodatne nastave geografije gdje proučavamo i lokalnu prošlost. Tu se djeca podučavaju načinima kako treba istraživati i istraživanja temeljiti na dokumentima, a da nam usmena predaja služi kao orijentir.2 Biskupski arhiv u Hvaru, kut. 667, broj 1604
3 Biskupski arhiv u Hvaru, kut. 667, broj 1812
4 Cvite Buratović, rođen 1939.
Ivica Moškatelo