Konoba je fundamenat težoške kuće i misto di stoji introda i svi “dori Božji“, koje je bidan težok, sa trudon i poton iskupi i stivo na štabilo. Tuot su bačve, karatili, damejone, butiljuni, di stoji vino rakija, prošek i kvasina. Tuot su barili, žare sa sardelima, maslinima, kapulicom, sirom iz uja,  u ponarima na miru su butilije sa travaricom i ko zno čim, na bankinima u kašetima oruđe: mlačići, tajente, klišće, brokve, šegaci i svega još. Onda; konopi, sogule, varvice, zovuze, mihi, vriće, pok i moškadur. Sve to stoji, visi, smijeto jedno drugemu, ma se domaćin u svemu temu kruto dobro snahodi i kapoc je da u pol noći, po mroku, nojde ono ča mu je potriba. Da se nebi hodilo okolo, vrota od konobe su na koli, na putu vonka kuće, pok je guor na podu napravljena kotorata kroz koju se grije guor-duol. U konobi se, kad je slabo vrime, uvik ništo paćugo, namišćo, primišćo, pritoče vino, karpi postole, dilo daržalo, jer je tuote uvik toplo (ni zima ni vruće). Onda, tuot se iskupidu susidi i zermoni. I mi mlodi smo tamo hodili, izdvjovali se, ćapovali store inberlino, pomalo se akvitali (tamo di je u kući bilo divonj). Kako vidite, konoba je bila diguoda parvo skalina da biš ćapo binimol.
Jo son na ovoj skici naštampo, onako iz pameti, ča se sve nahodi u konobi. Posebno son opiso turan . A kako se vidi, tuote je i TARTAJUN. Sve je ovo pomalo raritet i šćeta bi bilo zaboravit. Vi neznote kako se pri lavuralo: po cili don targolo, navečer do pol noći turnalo i sutra rano po rosi i kaški jepeta isto. A bidni gonjoči, sa mulom bili bi učinili pustih putih. A ča mislite gonit iz Vorsih (Čarton dolcih, Dubokih, Tevejincih i Borovicih). Ako je bi dobar mul partilo se veće od koce, a ako ste imali “kreponega“ tovara – da von i ne govorim.
Dobro pogledojte ovu skicu i pitojte kojega storega da von  isprovjo kako je to bilo. Ako imote konobu stavijte čagoda i u maškadur, a ne sve u frižider. Ako ništa drugo, onda iz krejonce!

Evo grijen u konobu, slabo je vrime, da pjumbon jedon konop i rakason jedne store postole.

 

Zorislav Posinković

(Objavljeno u trećem broju Tartajuna, 22.8.2008.g.)