Nakon Ivice Šurjaka, Dol se može podičiti još jednim sportskim velikanom – Rencom Posinkovićem. Ovaj vaterpolski vratar također vuče korijene iz Dola Sv. Ane. Druga je generacija Posinkovića rođenih u Splitu. Dide Petar sa suprugom Mandinom (rođ. Kuničić) za vrijeme II. svjetskog rata doselio se u Split, gdje je radio kao školski podvornik. Ta loza Posinkovića poznata je pod nadimkom “Ćenćetovi”.

Renco Posinković bio je ponajbolji igrač u dva finala Kupa prvaka Europe

Renco je rođen 4.1.1964. u Splitu. Ime je dobio po ocu. S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u VK “Mornar”. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s “Mornarom”. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja ’87., ’89. i ’91. U Seulu 1988. ostvaruje san svih sportaša – zlato na Olimpijskim igrama. Godinu kasnije, iz “Mornara” prelazi u “Jadran”. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a ’91. postaje prvak svijeta.
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, Bukića, Šimenca i Vasovića. S “Jadranom” osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv “Mladosti” iz Zagreba. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju Hrvatske (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u VK “Mornar”.
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u Splitu. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar “Vjesnika”, za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za “Sportske novosti”. Početkom ove godine pokreće novine “Glas Dalmacije”, što smatra jednim od najvećih izazova u svojoj karijeri. Želimo mu da njegov list bude cijenjen i kvalitetan, baš kao što želimo i našem Tartajunu!

Frano Roić – Šok

(Objavljeno u drugom broju lista Tartajun, 23.12.2007.g.)