PUHOVI (Myoxiadae), porodica sisavaca iz reda glodavaca. Nalik su na vjeverice, no građom su bliži miševima. Imaju kratke noge razvijene za penjanje i dug, dlakav rep. U svakoj čeljusti imaju po dva oštra, duga sjekutića. Žive po šumama i vrtovima Europe. Proždrljivi su, a hrane se plodovima, kukcima, pticama i jajima. Jedu uspravljeni, a hranu ustima prinose prednjim nogama. U umjerenom pojasu provedu zimu u dubokom i dugom zimskom snu. Većinom žive samotno. Ženka koti godišnje 4-7 golih i slijepih mladih koje nosi oko 30 dana. Najpoznatiji su: obični puh (Glis glis), vrtni puh (Eliomys quercinus), i puh orašar (Muscardinus avellanarius).
Obični puh, dugačak i do 30 cm, pokriven je mekim gustim krznom, odozgo sivkaste, odozdo bjelkaste boje. Čest je u šumovitim krajevima Europe, a baš ovu vrstu nalazimo i na otoku Hvaru.
Meso puha slovi kao prava delicija pa stoga nije čudno što je tradicija lova na puhove iznimno stara i potječe još od vremena Rimskog Carstva. Rimljani su puhove pekli u medu, a gojili su ih u „dolia“ posudama i tovili orasima i kestenjem. U Hrvatskoj se lov na puhove do danas održao na području Gorskog kotara i Like, a od srednjodalmatinskih otoka na Braču i Hvaru. Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru.
Kod nas je običaj početi loviti puhove iza Sv. Mandaline (22. srpnja). A dosta ih se lovi i iza jematve, kada su u punoj veličini i snazi jer se tada počinju debljati i spremati za zimu.Šime Šurjak(Objavljeno u prvom broju Tartajuna)
Obični puh, dugačak i do 30 cm, pokriven je mekim gustim krznom, odozgo sivkaste, odozdo bjelkaste boje. Čest je u šumovitim krajevima Europe, a baš ovu vrstu nalazimo i na otoku Hvaru.
Meso puha slovi kao prava delicija pa stoga nije čudno što je tradicija lova na puhove iznimno stara i potječe još od vremena Rimskog Carstva. Rimljani su puhove pekli u medu, a gojili su ih u „dolia“ posudama i tovili orasima i kestenjem. U Hrvatskoj se lov na puhove do danas održao na području Gorskog kotara i Like, a od srednjodalmatinskih otoka na Braču i Hvaru. Zanimljivo je da se puh najviše lovi i jede u Dolu na Braču i u Dolu na Hvaru.
Kod nas je običaj početi loviti puhove iza Sv. Mandaline (22. srpnja). A dosta ih se lovi i iza jematve, kada su u punoj veličini i snazi jer se tada počinju debljati i spremati za zimu.Šime Šurjak(Objavljeno u prvom broju Tartajuna)